U privrednom poslovanju, postojanje potraživanja ne znači nužno i mogućnost njegove naplate. Čak i kada je potraživanje nesporno, zasnovano na punovažnom ugovoru ili potvrđeno pravnosnažnom sudskom odlukom, njegova naplata može postati neizvesna ukoliko dužnik zapadne u finansijske teškoće ili se nad njim otvori stečajni postupak.
U takvim okolnostima, položaj poverioca u velikoj meri zavisi od toga da li je i na koji način potraživanje prethodno obezbeđeno.
Iako se instrumenti obezbeđenja najčešće ugovaraju radi zaštite od kašnjenja ili neispunjenja ugovornih obaveza, njihov stvarni značaj posebno dolazi do izražaja u slučaju insolventnosti dužnika. Međutim, nisu svi instrumenti jednako efikasni, niti poveriocu pružaju isti stepen pravne zaštite.
Ključno pitanje zato nije samo da li poverilac raspolaže sredstvom obezbeđenja, već kakva prava mu ono pruža ako dužnik prestane da izmiruje svoje obaveze.
1. Pravni značaj obezbeđenja potraživanja
Obezbeđenje potraživanja predstavlja jedan od osnovnih mehanizama upravljanja rizicima u poslovnim odnosima, naročito kod ugovora sa odloženim plaćanjem, kreditnih aranžmana, dugoročnih ugovora o isporuci robe i usluga, kao i transakcija značajne vrednosti.
Pravni sistem Republike Srbije poznaje različite instrumente obezbeđenja, među kojima su najzastupljeniji: hipoteka, zaloga, jemstvo, bankarska garancija i menica.
Njihova osnovna razlika ogleda se u tome da li poveriocu omogućavaju prvenstveno namirenje iz određene imovine ili mu pružaju dodatnu mogućnost da ispunjenje potraživanja zahteva od drugog obavezanog lica. Ta razlika je od posebnog značaja kada imovina dužnika nije dovoljna za namirenje svih njegovih poverilaca.
2. Stvarnopravna sredstva obezbeđenja – hipoteka i zaloga
Hipoteka i zaloga predstavljaju naročito značajne instrumente zaštite poverilaca jer, pod zakonom propisanim uslovima, omogućavaju prvenstveno namirenje iz vrednosti imovine na kojoj je zasnovano založno pravo.
Prema članu 2. Zakona o hipoteci, hipoteka je založno pravo na nepokretnosti koje ovlašćuje poverioca da se, ukoliko dužnik ne ispuni dospelu obavezu, namiri iz vrednosti opterećene nepokretnosti pre običnih poverilaca i kasnijih hipotekarnih poverilaca.
Slično tome, zaloga na pokretnim stvarima i pravima omogućava obezbeđenje potraživanja na opremi, mašinama, vozilima, potraživanjima i drugoj imovini podobnoj za zalaganje. Zasnivanje založnog prava bez predaje predmeta zaloge u državinu poverioca uređeno je Zakonom o založnom pravu na pokretnim stvarima i pravima upisanim u registar.
Praktičan značaj ovih instrumenata ogleda se u tome što poverilac ne zavisi isključivo od opšte imovinske sposobnosti dužnika, već raspolaže pravom namirenja iz konkretne imovine. Ipak, samo postojanje hipoteke ili zaloge nije garancija potpune naplate. Efikasnost obezbeđenja zavisi od njegove pravne valjanosti, prvenstvenog reda, vrednosti opterećene imovine i eventualnih ranije zasnovanih prava trećih lica.
Na primer, hipoteka drugog reda na nepokretnosti čija vrednost nije dovoljna ni za namirenje prvog hipotekarnog poverioca može imati znatno manju ekonomsku vrednost od one koja se očekivala prilikom zaključenja ugovora.
3. Lična sredstva obezbeđenja – jemstvo i bankarska garancija
Za razliku od hipoteke i zaloge, jemstvo i bankarska garancija prvenstveno pružaju mogućnost naplate od drugog obavezanog lica, odnosno proširuju krug subjekata od kojih poverilac može zahtevati ispunjenje obaveze.
Jemstvo je uređeno članovima 997. i narednim Zakona o obligacionim odnosima. Njime se jemac obavezuje da će ispuniti punovažnu i dospelu obavezu glavnog dužnika ako je ovaj ne ispuni.
U privrednim odnosima naročito je značajno jemstvo kod kojeg jemac odgovara kao jemac-platac, jer pod propisanim uslovima omogućava poveriocu da zahteva ispunjenje od glavnog dužnika, jemca ili oba istovremeno. Međutim, jemstvo samo po sebi ne daje prvenstvo namirenja iz imovine glavnog dužnika. Njegova vrednost proizlazi iz postojanja dodatnog lica odgovornog za ispunjenje obaveze, zbog čega je solventnost jemca od presudnog praktičnog značaja.
Bankarska garancija, uređena članovima 1083. i narednim Zakona o obligacionim odnosima, sa druge strane omogućava korisniku da, pod uslovima predviđenim garancijom, zahteva isplatu od banke izdavaoca.
Poseban značaj imaju bankarske garancije koje sadrže klauzulu „na prvi poziv” i „bez prigovora”, budući da mogu pružiti visok stepen nezavisnosti garantne obaveze od osnovnog ugovornog odnosa.
Ukoliko glavni dužnik ode u stečaj, postojanje valjane bankarske garancije može omogućiti poveriocu da svoje pravo ostvaruje prema banci izdavaocu, nezavisno od namirenja u stečajnom postupku, u granicama uslova garancije i uz zabranu dvostruke naplate. Ipak, ni ovaj instrument nije oslobođen rizika, budući da njegova stvarna vrednost zavisi i od finansijske stabilnosti banke koja je garanciju izdala.
4. Menica kao instrument obezbeđenja i naplate
Menica predstavlja široko rasprostranjen instrument u domaćem privrednom poslovanju, naročito kod ugovora o isporuci robe, pružanju usluga i finansiranju sa odloženim plaćanjem. Njena upotreba omogućava poveriocu ostvarivanje meničnih prava i, kada su ispunjeni zakonski uslovi, olakšava pokretanje postupka prinudne naplate.
Međutim, važno je razlikovati menicu od stvarnopravnih sredstava obezbeđenja. Menica sama po sebi ne daje pravo prvenstvenog namirenja iz imovine dužnika u stečajnom postupku. To znači da poverilac koji raspolaže menicom ne stiče automatski povoljniji položaj u odnosu na ostale neobezbeđene poverioce.
5. Šta se dešava sa sredstvima obezbeđenja u slučaju stečaja dužnika?
Otvaranjem stečajnog postupka bitno se menja pravni okvir naplate potraživanja.
Prema Zakonu o stečaju, poverioci svoja prava ostvaruju u okviru zakonom uređenog kolektivnog postupka, uz različit pravni položaj u zavisnosti od prirode potraživanja i postojećih sredstava obezbeđenja.
Poseban značaj ima razlika između stečajnih i razlučnih poverilaca.
U skladu sa članom 49. Zakona o stečaju, razlučni poverioci imaju pravo prvenstvenog namirenja iz sredstava ostvarenih prodajom određene imovine stečajnog dužnika na kojoj su stekli odgovarajuće pravo obezbeđenja.
Sa druge strane, poverioci koji ne raspolažu pravom prvenstvenog namirenja iz određene imovine ostvaruju svoja potraživanja prema pravilima stečajnog postupka, pri čemu stvarna mogućnost naplate zavisi od raspoložive stečajne mase.
Postojanje jemstva ili bankarske garancije ne pretvara poverioca automatski u razlučnog poverioca glavnog dužnika. Međutim, ono mu može omogućiti da potraživanje ostvaruje i prema drugom obavezanom licu, u skladu sa prirodom i sadržinom konkretnog instrumenta.
Zbog toga dva poverioca sa potraživanjima iste vrednosti mogu imati potpuno različite izglede za naplatu.
6. Praktičan primer: isto potraživanje, različit stepen zaštite
Pretpostavimo da tri privredna društva imaju potraživanja od po 100.000 EUR prema istom poslovnom partneru, nad kojim je naknadno otvoren stečajni postupak.
Prvo društvo svoje potraživanje obezbedilo je hipotekom prvog reda na nepokretnosti stečajnog dužnika. Drugo društvo ima jemstvo solventnog trećeg lica, dok treće raspolaže samo ugovorom i neplaćenim fakturama.
Iako su sva tri potraživanja istovetna po nominalnoj vrednosti, njihov pravni i ekonomski položaj značajno se razlikuje.
Prvi poverilac može zahtevati prvenstveno namirenje iz vrednosti opterećene nepokretnosti, u skladu sa svojim razlučnim pravom. Drugi poverilac nema prvenstvo po osnovu jemstva u stečajnoj masi glavnog dužnika, ali može imati mogućnost naplate od jemca. Treći poverilac svoje potraživanje ostvaruje kroz stečajni postupak, bez posebnog prava prvenstvenog namirenja.
Ovakva situacija pokazuje da mogućnost naplate potraživanja često zavisi od pravnih mehanizama uspostavljenih mnogo pre nastupanja insolventnosti dužnika.
7. Zašto je važno obezbeđenje ugovoriti blagovremeno?
Jedna od čestih grešaka u poslovnoj praksi jeste odlaganje ugovaranja sredstava obezbeđenja do trenutka kada dužnik već počne da kasni sa ispunjenjem obaveza. Međutim, naknadno zasnivanje obezbeđenja, naročito u periodu neposredno pre otvaranja stečaja, može otvoriti dodatna pravna pitanja.
Član 49. Zakona o stečaju predviđa prestanak određenih razlučnih prava stečenih izvršenjem ili obezbeđenjem u poslednjih 60 dana pre otvaranja stečajnog postupka radi prinudnog namirenja ili obezbeđenja. Pored toga, član 120. i naredne odredbe Zakona o stečaju uređuju mogućnost pobijanja određenih pravnih poslova i radnji preduzetih pre otvaranja stečaja, kada su ispunjeni propisani uslovi.
Sve navedeno ne znači da je svako naknadno ugovoreno sredstvo obezbeđenja nevažeće. Međutim, pokazuje da pravovremenost njegovog zasnivanja može biti jednako važna kao i sam izbor instrumenta.
Ugovaranje adekvatnog obezbeđenja već prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa zato značajno doprinosi pravnoj sigurnosti poverioca.
8. Kako izabrati odgovarajući instrument obezbeđenja?
Ne postoji univerzalno sredstvo obezbeđenja koje je podjednako pogodno za sve poslovne transakcije.
Izbor zavisi od vrednosti i prirode potraživanja, trajanja ugovornog odnosa, finansijskog položaja dužnika, raspoložive imovine i mogućnosti angažovanja trećih lica koja bi preuzela obavezu plaćanja.
Kod transakcija značajne vrednosti, hipoteka ili zaloga mogu predstavljati odgovarajući instrument, pod uslovom da vrednost i pravni status opterećene imovine pružaju realnu mogućnost namirenja.
U drugim slučajevima, bankarska garancija ili jemstvo solventnog lica mogu biti pogodniji, posebno kada dužnik ne raspolaže imovinom koja bi mogla biti predmet stvarnopravnog obezbeđenja.
U praksi se često koristi i kombinacija različitih instrumenata, kako bi se rizik nenaplate rasporedio i umanjio. Pored izbora odgovarajućeg instrumenta, neophodno je obezbediti pravilno sastavljanje ugovorne dokumentacije, ispunjenje propisanih formalnih uslova i registraciju odgovarajućih prava, kada je zakonom predviđena.
Zaključak
Obezbeđenje potraživanja nije samo pitanje ugovorne formalnosti, već važan element upravljanja pravnim i finansijskim rizicima u privrednom poslovanju. Različiti instrumenti obezbeđenja pružaju različit stepen zaštite, a njihove prednosti i ograničenja posebno dolaze do izražaja u slučaju stečaja dužnika.
Dok hipoteka i zaloga mogu omogućiti prvenstveno namirenje iz vrednosti određene imovine, jemstvo i bankarska garancija pružaju dodatne mogućnosti naplate od drugih obavezanih lica. Menica može olakšati ostvarivanje potraživanja, ali sama po sebi ne obezbeđuje prvenstvo u stečaju.
Zbog toga je prilikom zaključenja poslovnih ugovora važno proceniti ne samo sposobnost druge ugovorne strane da ispuni preuzete obaveze, već i pravne mogućnosti zaštite u slučaju njihovog neispunjenja. Efikasna zaštita poverilaca počinje pre nastanka problema sa naplatom – pažljivim strukturiranjem ugovornog odnosa i blagovremenim izborom odgovarajućeg sredstva obezbeđenja.
DM Legal | Banking & Finance | Corporate & Commercial Law
Ovaj članak je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savet za konkretan slučaj. Pravna ocena zavisi od relevantnih činjenica, ugovorne dokumentacije i okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.

Leave a Reply